Na globalizovanom tržištu može se očekivati fragmentacija u performansama - u sektoru cevovoda i kontrolnih linija ovo je ključna tema.Zaista, relativni učinak podsektora se razlikuje ne samo po geografiji i tržišnom segmentu, već i po dubini vode, građevinskom materijalu i uslovima životne sredine.Ključni primjer ove dinamike pokazuju različiti nivoi rasta tržišta koji se očekuju po geografskim regijama.Zaista, dok tradicionalna tržišta plitke vode Sjevernog mora i Meksičkog zaljeva (GoM) polako jenjavaju, regije jugoistočne Azije, Brazila i Afrike postaju sve živahnije.Međutim, očekuje se da će kratkoročni ciklus biti svjedok značajnog rasta u pograničnim sektorima dubokovodne Norveške, UK zapadno od Shetlanda i donjeg tercijarnog trenda u Meksičkom zaljevu, s dubljim, oštrijim i udaljenijim vodama koje potiču aktivnosti u ove regije.U ovom pregledu, Luke Davis i Gregory Brown iz Infield Systems izvještavaju o trenutnom stanju tržišta cijevi i kontrolnih vodova i šta posmatrači industrije mogu očekivati za prelazni tržišni ciklus.
Market Outlook
U narednih pet godina Infield Systems predviđa da će troškovi cjevovoda i kontrolnih vodova biti blizu granice od 270 milijardi dolara, što odgovara skoro 80.000 km vodova od kojih će 56.000 km biti cjevovodi, a 24.000 km kontrolni vodovi.U kombinaciji, očekuje se da će ova dva sektora ostvariti visok nivo rasta nakon značajnog pada između maksimuma s početka 2008. i najnižih vrijednosti iz 2009. i 2010. Međutim, uprkos ovim općim očekivanjima rasta, važno je primijetiti ključne razlike u geografskim učinak jer tržišta u nastajanju počinju da nadmašuju tradicionalne slivove aktivnosti.
Dok se predviđa da će se kapitalni izdaci u zrelijim regionima vratiti u bliskoj budućnosti, dugoročni rast je relativno skroman kada se posmatra zajedno sa nekim od tržišta u nastajanju.Zaista, nedavni događaji u Sjevernoj Americi, uključujući posljedice finansijske krize, tragediju u Macondu i konkurenciju plina iz škriljaca na kopnu, udružili su se kako bi smanjili E&A aktivnosti u plitkim vodama, a time i instalacije platformi i cjevovoda u regiji.Slična slika se odigrala u Sjevernom moru Ujedinjenog Kraljevstva – iako je ovdje usporeno tržište više vođeno promjenama fiskalnog režima u regionu i poteškoćama u osiguranju kredita – situacija koja je pogoršana krizom državnog duga u eurozoni.
Međutim, dok ove dvije tradicionalne plitke regije stagniraju, Infield Systems predviđa značajan rast na tržištima u razvoju sjeverozapadne Australije, istočne Afrike i dijelova Azije (uključujući dubokovodnu aktivnost u Južnom kineskom moru i priobalnim bazenima Krišna-Godavari kod Indije) duboke vode zapadne Afrike, Meksičkog zaliva i Brazila trebalo bi da nastave da pružaju značajan dugoročni zamah tržištu.
Planine koje se kreću – rast stabala
Dok će trend ka instalacijama u dubokoj vodi, a time i povezanim linijama SURF, i dalje zaokupljati pažnju industrije, očekuje se da će instalacije za plitku vodu zadržati značajan tržišni udio u doglednoj budućnosti.Zaista, predviđa se da će čak dvije trećine kapitalne potrošnje biti usmjerene na razvoj manje od 500 metara vode u periodu do 2015. Kao takve, konvencionalne instalacije cjevovoda će činiti značajan dio potražnje u budućnosti - značajan dio od kojih se predviđa da će biti vođeni razvojem plitkih voda na moru Azije.
Magistralni i izvozni vodovi plitke vode bit će sastavni dio šireg tržišta cjevovoda u narednih pet godina jer se predviđa da će ovaj podsektor pokazati najveći rast.Aktivnosti unutar ovog sektora istorijski su bile vođene pritiskom na nacionalne vlade i regionalne vlasti da poboljšaju energetsku sigurnost kroz diversifikaciju zaliha ugljovodonika.Ove glavne mreže cjevovoda često se u velikoj mjeri oslanjaju na međunarodne odnose i makroekonomske uslove, te stoga mogu biti neproporcionalno podvrgnute kašnjenjima i ponovnim procjenama u poređenju sa bilo kojim drugim sektorom tržišta.
Evropa drži najveći udio u offshore izvozu i segmentu tržišta magistralnih linija sa 42% ukupnih globalnih instaliranih kilometara i predviđenih 38% kapitalne potrošnje prema 2015. Sa nekoliko visoko profiliranih i složenih projekata u fazama planiranja i izgradnje, od kojih je najznačajniji Nord Predviđa se da će kapitalni izdaci za tok, evropske magistralne i izvozne linije dostići oko 21.000 miliona američkih dolara u vremenskom okviru 2011-2015.
Prvi put najavljen 2001. godine, projekat Sjeverni tok povezuje Vyborg u Rusiji sa Greifswaldom u Njemačkoj.Ova linija je najduži podmorski cjevovod na svijetu sa dužinom od 1.224 km.Projekat Sjeverni tok uključio je složen niz izvođača, uključujući Royal Boskalis Westminster, Tideway, Sumitomo, Saipem, Allseas, Technip i Snamprogetti, između ostalih koji rade za konzorcij koji uključuje Gazprom, GDF Suez, Wintershall, Gasunie i E.ON Ruhrgas.U novembru 2011. godine konzorcij je objavio da je prva od dvije linije priključena na evropsku gasnu mrežu.Po završetku, očekuje se da će gigantski projekat dvostrukog cjevovoda snabdjeti evropsko tržište gladno energije sa 55 BCM gasa (što odgovara oko 18% potrošnje sjeverozapadne Evrope iz 2010.) godišnje u narednih 50 godina.Osim Sjevernog toka, očekuje se da će ulaganja u tržište magistralnih i izvoznih linija također značajno porasti širom Azije, sa porastom od 4.000 miliona američkih dolara u istorijskom periodu 2006-2010. na skoro 6.800 miliona dolara do 2015. godine. Magistralne i izvozne linije u regionu ukazuju na očekivani rast potražnje za energijom širom Azije.
Sjeverni tok obuhvata logističke, političke i inženjerske složenosti povezane s velikim razvojem magistralnih linija.Zaista, osim tehničkih poteškoća povezanih s projektiranjem dva cjevovoda dužine 1.224 km, razvojni konzorcij je imao zadatak da upravlja političkim implikacijama provođenja linije kroz teritorijalne vode Rusije, Finske, Švedske, Danske i Njemačke, uz zadovoljavanje zahtjeva pogođene države Latvije, Litvanije, Estonije i Poljske.Bilo je potrebno skoro devet godina da projekat dobije saglasnost, a kada je konačno primljen u februaru 2010. godine, radovi su brzo počeli u aprilu iste godine.Završetak izgradnje plinovoda Sjeverni tok predviđen je u trećem tromjesečju 2012. godine, a puštanjem u rad druge linije okončana je jedna od trajnijih priča u razvoju izvozne infrastrukture.Trans ASEAN naftovod je mogući projekat magistralne linije koji bi prolazio kroz Aziju i tako proširio značajne zalihe ugljovodonika u jugoistočnoj Aziji na područja koja su manje bogata resursima.
Iako je ovaj visok nivo aktivnosti ohrabrujući, to nije održiv dugoročni trend – već je indikativan za ovaj poseban ciklus na tržištu.Osim kratkoročnog rasta aktivnosti u istočnoj Evropi, Infield Systems bilježi malu potražnju nakon 2018. jer su ovi razvoji u velikoj mjeri jednokratni projekti i kada budu uspostavljeni, Infield Systems vidi buduću aktivnost vođenu vezanim linijama, a ne dodatnim velikim izvoznim linijama .
Vožnja SURF-om – Dugoročni trend
Potaknuto plutajućom proizvodnjom i podmorskim tehnologijama, globalno dubokovodno tržište je vjerovatno najbrže rastući sektor industrije nafte i plina na moru.Zaista, sa mnogim kopnenim i plitkim vodama koje se suočavaju sa padom proizvodnje i NOC-ima koji kontrolišu plodne regione bogate resursima kao što je Bliski istok, operateri sve više nastoje da istraže i razviju rezerve u pograničnim regionima.Ovo se dešava ne samo u tri dubokovodna „teška“ regiona – vlada, Zapadna Afrika i Brazil – već i u Aziji, Australiji i Evropi.
Za tržište SURF-a, tako jasan i jasan trend ka sve većoj aktivnosti istraživanja i eksploatacije dubinskih voda trebao bi se prevesti u značajan rast tržišta u narednoj deceniji i dalje.Zaista, Infield Systems predviđa snažan rast u 2012. dok IOC-i nastavljaju razvijati svoje opsežne rezerve dubokih voda u zapadnoj Africi i američkoj vladi, dok Petrobras nastavlja s razvojem brazilskih rezervi prije soli.
Kao što Slika 3 pokazuje u nastavku, postoji polarizacija u tržišnim performansama između plitkih i dubokovodnih SURF tržišta.Zaista, dok se očekuje da će tržište plitke vode u kratkoročnom periodu pokazati umjeren rast – dugoročni trend nije tako pozitivan.Međutim, u dubljim vodama, aktivnost je daleko snažnija jer se očekuje da će se ukupni kapitalni izdaci povećati za čak 56% između vremenskih okvira 2006-2010 i 2011-2015.
Dok je razvoj u dubokoj vodi nesumnjivo bio glavni pokretač rasta za tržište SURF-a u protekloj deceniji, nastavak razvoja udaljenih naftnih i gasnih polja obezbediće dodatno gorivo za vatru.Konkretno, podmorske veze na daljinu postaju sve češći scenarij razvoja terena jer istraživački i razvojni rad operatera i njihovih izvođača počinje da ove tehnički zahtjevne projekte čini izvodljivijim.Nedavni projekti visokog profila uključuju Statoil i Shellov razvoj Ormen Lange na moru u Norveškoj i Totalov Laggan projekt na moru u Velikoj Britaniji u zapadnoj regiji Shetland.Prvi je najduža svjetska veza između podmorja i obale koja se trenutno proizvodi, dok će druga oboriti taj rekord i otvoriti Atlantsku marginu za daljnje aktivnosti istraživanja i proizvodnje nakon puštanja u rad 2014. godine.
Drugi ključni primjer ovog trenda leži u razvoju dubokovodnog polja Jansz na moru Australije.Jansz je dio projekta Greater Gorgon, koji će prema Chevronu biti najveći resursni projekat u povijesti Australije.Projekat uključuje razvoj nekoliko polja, uključujući Gorgon i Jansz, koja ukupno imaju procijenjene rezerve od 40 Tcf.Procijenjena vrijednost projekta je 43 milijarde dolara, a prva proizvodnja LNG-a se očekuje 2014. Područje Velike Gorgone nalazi se između 130 km i 200 km od obale sjeverozapadne Australije.Polja će biti povezana podvodnim cjevovodom od 70 km, 38 inča i podvodnim cjevovodom od 180 km od 38 inča sa LNG postrojenjem na ostrvu Barrow.Od ostrva Barrow cevovod dužine 90 km povezaće objekat sa australijskim kopnom.
Dok SURF razvoji poput onih u izazovnijim dijelovima Sjevernog mora, Brazila, zapadne Afrike, vlade, Azije i sjeverozapadne Australije danas pokreću tržište, ohrabrujući rezultati E&A u istočnoj Africi trebali bi osigurati dodatni rast u nastavku.Zaista, nedavni uspjesi istraživanja poput onih u Windjammeru, Barquentineu i Lagosti doveli su otkrivene količine iznad praga (10 Tcf) za LNG postrojenje.Istočna Afrika i Mozambik posebno, sada se reklamira kao Australija sutrašnjice.Anadarko, operater u Windjammeru, Barquentineu i Lagosti, planira razviti ove rezerve putem priobalne veze s kopnenim LNG postrojenjem.Njemu se sada pridružilo Enijevo otkriće u Mamba South, što je dovelo do mogućeg projekta od 22,5 Tcf do kraja decenije.
Niz mogućnosti
Rast u cevovodu, kontrolnoj liniji i zaista, šire ofšor tržište u predstojećem ciklusu će verovatno karakterisati sve dublji, oštriji i udaljeniji projekti.MOK, NOC i nezavisno učešće će verovatno stvoriti plodno tržište ugovaranja i za glavne izvođače i za njihove domaće partnere.Ovakav živahni nivo aktivnosti će vjerovatno dugoročno opteretiti lanac snabdijevanja jer je investicijski apetit operatera nadmašio likvidnost duga potrebnog za ulaganje u osnove snabdijevanja: postrojenja za proizvodnju, instalacijske posude i možda najvažnije , inženjeri naftovoda.
Dok je ukupna tema rasta pozitivan pokazatelj budućeg stvaranja prihoda, takav pogled mora biti ublažen strahom od lanca snabdijevanja s nedovoljnim kapacitetom da upravlja takvim povećanjem.Infield Systems vjeruje da je, osim pristupa kreditima, političke nestabilnosti i predstojećeg ponovnog pisanja zakona o zdravlju i sigurnosti, najistaknutija prijetnja ukupnom rastu na tržištu nedostatak obučenih inženjera u radnoj snazi.
Zainteresovane strane u industriji treba da budu svjesne da uprkos uvjerljivoj priči o rastu, svaka buduća aktivnost na tržištima cijevi i kontrolnih vodova ovisi o lancu snabdijevanja dovoljne veličine i sposobnosti da podrži niz projekata koje planiraju različiti operateri.Uprkos ovim strahovima, tržište se nalazi na ivici posebno uzbudljivog ciklusa.Kao industrijski posmatrači, Infield Systems će pažljivo pratiti naredne mjesece u iščekivanju značajnog oporavka tržišta od padova iz 2009. i 2010. godine.
Vrijeme objave: Apr-27-2022